понедељак, 7. новембар 2011.

MOC DETETA

Kada smo bili najmoćniji i najsrećniji- kada smo bili deca. Sanjali smo snove, slobodno tražili i dobijali. Onda se počele ucene, prvo roditelja, ako budes dobar/dobra, kasnije od prvih ljubavi ako....to ako je dovelo da stavimo sebi klip pod točkove, da uništimo vlastite živote i nesvesno ubijemo ljubav bića koja nas vole. hajde bar u mislima da se vratimo u detinjstvo, kada smo bili najači. teško je, pokušajte, uspećete i videcete, zapravo doživeti jedan sasvim drugi oblik sveta. Videćete lepotu svemira oko vas. Plesacete slobodno sami na betonu nekog parkinga u noći punog meseca. Možda taj step ples za koga niste ni slutili da znate nece privući pažnju osobe koja vam je privukla pažnju te veceri, jednostavno u tom trenutku ona ne vibrira istim talima kao vi, bar ste načisto.....pogresan, niste gubili vreme za udvaranje, izlaske, folaranja. Idemo dalje, ali budite sigurni da ste primećeni, konobar oduševljeno aplaudira i poziva vas da dodjete tada i tada jer dolazi taj i taj. subota, dan kada lenčarim na suncu, 2 dana pre toga sam planirla da idem na Kališ, bila sam ali na večeri, pomislila sam nesto, to nešto se dogodilo. I svaki put kada pomislim dogodi se, pocela sam slobodno da sanjam snove i da se radujem kao pas koga vlasnik izvodi napolje, najsrecniji trenutak kada zaključavam vrata spolja.Kada ste bili mali stalno su vas plažili, čak dok ste bili u stomaku oni su vam prenosili strah. Vreme je da zavirite duboko u svoje srce i priznate ja sam pogrešila, ja sam tada pogrešno razumela, shvatićete da su greške šablonske i da niste srečni..a ne znate zasto. Budite , zapravo probudite dete u sebi i ceka VAS toliko lepote oko VAS. RAJ je na zemlji, samo ga ne vidite.Ja sam malo preterala, pa otišla dalje, sada se ljudi vrte na stolici, naprasno ih svrbi nešto na ramenu, češkaju potiljak, dok im sedim iza ledja i slatko zabavljam sebe cekajući onoga koji ce vibrirati istom frekvencom kao ja, zapravo ceo svemir vibrira

Нема коментара:

Постави коментар